Slavuj kroz tisućljeća
Publije
Ovidije Nazon u svojim Preobrazbama
(Metamorfosis) donosi legendu o
Filomeli, u kojoj su stari Grci iznosili priču o okrutnosti i prepotenciji.
Ta priča
prikazuje, zapravo, jednu vrstu divljaštva.
“Slavuj”, odnosno, Filomela, bila je
djevojka, kći kralja Pandiona, koju je
silovao, muž njene sestre Prokne tračanski kralj Terej. Da nikomu ne bi kazala
njegovo zlodjelo, odrezao joj je jezik.
Mlada i
krasna, ona je simbol nemoćna bića, ljepota koja još više budi žudnju i čini je ranjivijom u rukama moći I moćnika,
kojima – čini se - kao da nema granica.
Ova legenda
o Filomeli - slavuj, rossignol, ruiseñor, nightingale, nachtingall,
Philomela, alegorija je kojom su se svi bavili od starogrčkih vremena
pa sve do sada. Iako većina pjesnika Filomelu-Slavuja nisu ni vidjeli ni čuli,
nedvojbeno je slavuj u svim umjetnosima najpoznatija i najopjevanija ptica. A
budući da ju je rijetko tko čuo, ta ptica postade zbog toga dvostruko
legendarna.
Heziod,
Homer, Sofoklo, sv. Ambrozije, Marie de
France, Keats, Calvino, Milton, Shakespeare, Leopardi, Puškin, Verlaine
itd. a među nama Drago Stambuk opjevali
su je više puta. Beethoven ju je unio u svoju Sinfonìa Pastorale. Izidor Seviljski je tu pticu nazivao lucinia koja jutrom svijetu donosi
svjetlost i naviješta dan.
A Vinko
Grubišic htio je obuhvatiti cijelu zapadnu poeziju o slavuju.
John
Peckham u XII. stoljeću spjevao je na latinskom jednu
dugu alegoriju od 360 stihova koja je inspirirala Grubišića za ovaj opus. U toj
alegoriji Peckham govori o Isusovoj muci i kako se mučeništvo i bol mogu
pretvoriti u najveću ljubav. (Alegorija ima više metafora međusobno
povezanih). I samo ime “Filomela” govori o ljubavi, jer
sama riječ “filo” na grčkom znači ljubav ....
Te teme
koje slavuj uključuje i nosi: ljepota, žrtva i šutnja, komplimenti su koji se
dobro podudaraju s hrvatskom zemljom.
Za ovu
knjigu, Grubišic je preveo preko 150 pjesama s grčkog, francuskog, latinskog,
ruskog, njemačkog, engleskog,
španjolskog i dr.
Vinko
Grubisic, dopisni član HAZU, i sam pjesnik,
uspješan naš iseljenik, doselio je u Kanadu gdje je ostvario karijeru kao jezikoslovac, napisao je 17 knjiga,
preveo 10 djela, a suautor je 6 knjiga. Radio je kao srednjoškolski professor
fracuskog I nejmačkog jezika, zatim u Kanadskoj vojnoj školi, no veći dio
radnog vijeka, sve do umirovljenja,
vodio je Katedru za hrvatski jezik i kulturu na Sveučilištu Waterloo u
Kanadi.
Zbog više razloga može se reći da je Vinko
Grubišic imao sjanjnu inspiraciju kad mu je došla pomisao o tom putovanju s
ovom temom kroz cijelu zapadnu književnosti. Ova knjiga veoma je vrijedna jer
ne samo da pokazuje erudiciju prevoditelja, ne samo ljepotu pjesama nego knjiga
sadrži i duboku pouku.
Carmen Verlichak