Slavuj kroz tisućljeća

Publije Ovidije Nazon u svojim Preobrazbama (Metamorfosis)  donosi legendu o Filomeli, u kojoj su stari Grci iznosili priču o okrutnosti i prepotenciji.

Ta priča prikazuje, zapravo,  jednu vrstu divljaštva. “Slavuj”,  odnosno, Filomela, bila je djevojka, kći kralja Pandiona,  koju je silovao, muž njene sestre Prokne tračanski kralj Terej. Da nikomu ne bi kazala njegovo zlodjelo, odrezao joj je jezik.

Mlada i krasna, ona je simbol nemoćna bića, ljepota koja još više budi žudnju  i čini je ranjivijom u rukama moći I moćnika, kojima – čini se - kao da nema granica.

Ova legenda o Filomeli - slavuj, rossignol, ruiseñor, nightingale, nachtingall, Philomela,  alegorija je  kojom su se svi bavili od starogrčkih vremena pa sve do sada. Iako većina pjesnika Filomelu-Slavuja nisu ni vidjeli ni čuli, nedvojbeno je slavuj u svim umjetnosima najpoznatija i najopjevanija ptica. A budući da ju je rijetko tko čuo, ta ptica postade zbog toga dvostruko legendarna.

Heziod, Homer, Sofoklo, sv. Ambrozije,  Marie de France, Keats, Calvino, Milton, Shakespeare, Leopardi, Puškin, Verlaine itd.  a među nama Drago Stambuk opjevali su je više puta. Beethoven ju je unio u svoju Sinfonìa Pastorale.  Izidor Seviljski je tu pticu nazivao lucinia koja jutrom svijetu donosi svjetlost i naviješta dan.

A Vinko Grubišic htio je obuhvatiti cijelu zapadnu poeziju o slavuju.

John Peckham  u  XII. stoljeću spjevao je na latinskom jednu dugu alegoriju od 360 stihova koja je inspirirala Grubišića za ovaj opus. U toj alegoriji Peckham govori o Isusovoj muci i kako se mučeništvo i bol mogu pretvoriti u najveću ljubav. (Alegorija ima više metafora međusobno povezanih).  I  samo ime “Filomela” govori o ljubavi, jer sama riječ “filo” na grčkom znači ljubav ....

Te teme koje slavuj uključuje i nosi: ljepota, žrtva i šutnja, komplimenti su koji se dobro podudaraju s hrvatskom zemljom.

Za ovu knjigu, Grubišic je preveo preko 150 pjesama s grčkog, francuskog, latinskog, ruskog, njemačkog, engleskog,  španjolskog i dr.

Vinko Grubisic, dopisni član HAZU, i sam pjesnik,  uspješan naš iseljenik, doselio je u Kanadu  gdje je ostvario karijeru  kao jezikoslovac, napisao je 17 knjiga, preveo 10 djela, a suautor je 6 knjiga. Radio je kao srednjoškolski professor fracuskog I nejmačkog jezika, zatim u Kanadskoj vojnoj školi, no veći dio radnog vijeka, sve do umirovljenja,  vodio je Katedru za hrvatski jezik i kulturu na Sveučilištu Waterloo u Kanadi.

 Zbog više razloga može se reći da je Vinko Grubišic imao sjanjnu inspiraciju kad mu je došla pomisao o tom putovanju s ovom temom kroz cijelu zapadnu književnosti. Ova knjiga veoma je vrijedna jer ne samo da pokazuje erudiciju prevoditelja, ne samo ljepotu pjesama nego knjiga sadrži i duboku pouku.

Carmen Verlichak